VAŽNE INFORMACIJE O VODI

Uz kisik voda je najvažnija tvar, izvor života, tekućina neophodna za naš život. Osnovni kemijski sastav vode čine vodik i kisik (H₂O). Ta dva elementa u molekule vode povezuju se ionskom kovalentnom vezom dajući vodi specifična fizikalna, kemijska, energetska, "informatička", memorijska, ionizirajuća i druga specifična svojstva koja omogućavaju razmjenu tvari i stvaranje živih stanica. Sastav vode omogućava svakom živom organizmu da diše, preživljava, razmnožava se ... starogrčki filozofi smatrali su vodu počelom svega. Voda je bila i ostala osnovni preduvjet za održavanje i razvoj svih organizama na Zemlji. Tako i danas pruža život milijardama organizama, biljkama, životinjama i ljudima. Samo australske koale mogu živjeti bez vode – tekućinu unose hraneći se lišćem eukaliptusa.

Sl.- 1 Povezivanje dva atoma vodika i jednog atoma kisika u molekulu vode ionskom kovalentnom vezom.	Sl.- 2 Teorijski "kemijski" položaji atoma vodika i kisika u molekuli vode	Sl.- 3 Stvarni položaj atoma u molekuli vode je anomalija geometrijskog položaja vodikovih atoma prema kisikovom atomu i zove se "vodikova ionska kovalentna veza". Ta veza omogućava vodi da se rijeke i jezera nikada ne zamrznu do dna i tako živa bića u rijekama i jezerima mogu prezimiti u "toploj" vodi.
Sl.- 4 Međusobno udruživanje molekula vode u različitim agregatnim stanjima vode.	Sl.- 5 Stanje međusobne udruženosti molekula vode omogućava vodi da ostane "obična" ili postane "ionizirana".	Sl.- 6 Međusobno udruživanje molekula vode daje vodi specifična svojstva.
Sl.- 7 Prikaz udruživanja pojedinih molekula vode u "kristalne sisteme".	Sl.- 8 Udruživanje molekula vode u "tetragon" svojstveno je "ioniziranoj" vodi.	Sl.- 9 Međusobno udružene molekule vode u "tetragonskoj rešetci ionizirane vode".

Sl.- 10 Voda je izvor života.

Sl.- 11 Voda je najbolji čovjekov prijatelj.

Zemlja je “Vodeni planet” jer 71 % površine Zemlje zauzimaju oceani, mora, rijeke, jezera. Od ukupne vode na Zemlji 96,5 % vode nalazi se u morima i oceanima (morska voda), 1,7 % u podzemnim vodama, 1,7 % u ledenjacima i vječnom ledu na Antarktiku i Grenlandu, vrlo mali postotak (približno 0,099 %) u drugim većim vodenim površinama i 0,001 % u atmosferi kao vodena para. Samo 2,6 % vode na Zemlji je slatka voda, od toga 98,8 % slatke vode nalazi se „zarobljeno“ u ledu ili u podzemnim vodama, a manje od 0,3 % slatkih voda na Zemlji nalazi se u rijekama, slatkovodnim jezerima i atmosferi. Približno 0,003 % slatke vode nalazi se u biološkim oblicima i proizvodima ljudskih tehnologija. Zalihe slatke vode nisu ravnomjerno raspodijeljene – Azija je ima najviše, a Australija najmanje.

Sl.- 12 Ciklus kruženja vode na Zemlji.

Voda na Zemlji je u stalnom kruženju. Ciklus kruženja vode u prirodi predstavlja njezino stalno kretanje „na“, „u“ i „iznad“ Zemlje, uvijek u drugačijem agregatnom stanju, od tekućeg preko plinovitog, do čvrstog i nazad. Ciklus kruženja vode u prirodi postoji milijardama godina i sav život na Zemlji ovisi upravo od njega. Voda na površini zemlje isparava iz mora, kopnenih voda, pa i iz same zemlje i biljaka. Ta voda odlazi u atmosferu gdje se pod utjecajem atmosferskih aktivnosti ponovno spušta na zemlju u obliku kiše, snijega, magle ili rose. Samo mali dio vode ponire u zemlju i nakon desetina godina ponovno izvire. U troposferi voda čini 80% stakleničkih plinova, uzrokuje zadržavanje topline i porast globalne temperature.

Voda koja izvire iz dubine zemlje, iz prirodnih izvora ili se crpi iz vodenih bušotina, je vrlo kvalitetna voda jer su ti izvori toliko duboko u zemlji da su zaštićeni od zagađivanja i bilo kakvog direktnog utjecaja sa zemljine površine. Takva voda koja izvire iz zemlje vrlo je čista i često ljekovita jer sadrži minerale, elemente u tragovima i druge sastojke uzete iz dubine zemlje.

Mineralna voda nastaje u ciklusu kruženja vode na zemlji. Mineralna voda koju danas pijemo je u stvari oborinska voda koja je stotinama tisuća godina unazad prodrla u zemlju. Tijekom prodiranja pročišćavala se prolaskom kroz slojeve zemlje i istovremeno se obogaćivala mineralima, elementima u tragovima i ugljičnim dioksidom iz dolomita karbonatnog podrijetla. Pozitivno nabijeni ioni (natrij, kalcij, kalij i magnezij) i negativno nabijeni ioni (klorid, jodid, fluorid) određuju, ovisno o udjelu, okus i način djelovanja mineralne vode. Bunarska voda je mineralna voda, analize u laboratorijama to egzaktno potvrđuju. Prirodna voda, koja sadrži kalcijev bikarbonat (Ca(HCO3)2), kalcijev klorid i kalcijev sulfat naziva se tvrda voda, a meka voda također sadrži ove kemijske spojeve, ali u vrlo maloj količini.

Izvorska voda izvire iz podzemnih ležišta vode zaštićenih od utjecaja s površine zemlje i onečišćenja. Ona je niže mineralizirana od mineralne vode, a njezin sastav i ostale značajke imaju blagotvorno djelovanje na ljudski organizam.

Stolna voda je mehanički i kemijski pročišćena voda koja izvorno ne mora biti čista. Ona se postupcima obrade i dodavanjem dopuštenih kemijskih tvari dovodi u stanje za organizam prihvatljive i pitke vode. Takvu vodu dobivamo iz gradskog vodovoda.  

Sl.- 13 Voda u gradskim vodovodima je mehanički i kemijski pročišćena voda koja se postupcima obrade i dodavanjem dopuštenih kemijskih tvari dovodi u stanje za organizam prihvatljive pitke vode.

Sl.- 14 Vodoopskrbni sustav grada Bjelovara kao primjer jednog gradskog vodovodnog sustava koji pitku vodu dobija iz udaljenih arteških izvora.

Sl.- 15 Shema sustava za pročišćavanje vode - deferizaciju u vodoopskrbnom sustavu grada Bjelovara.

Deionizirana voda dobije se uklanjanjem otopljenih soli ionskim izmjenjivačima, a koristi se kao zamjena za destiliranu vodu.

Svaki građanin Hrvatske popije godišnje prosječno 65 litara mineralne i izvorske vode.

Nakon konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru, Opća skupština UN-a je rezolucijom 22. veljače 1993. odlučila da se 22. ožujka svake godine obilježi kao Svjetski dan voda i da se na taj dan diljem svijeta posebno skrene pozornost na probleme vezane uz vodu i vodne resurse, s tim da se svake godine obilježava uz drugi moto.

Sl.- 16 U ljudskim je rukama ekološka budućnost zdravog i kvalitetnog života na Zemlji, u uvjetima nezagađenih voda i nezagađenog zraka. Sl.- 17 Mnogi su ljudi već "osviješteni" o neophodnosti čuvanja izvora i svih drugih oblika vode na Zemlji.

Sl.- 18 Čista pitka voda je neophodna za život i zdravlje čovjeka i svih drugih živih bića na Zemlji.

U današnje vrijeme na Zemlji je sve manje pitke vode, a kvaliteta vode drastično opada. Gotovo 500 velikih svjetskih rijeka je onečišćeno. Gotovo 2/3 ukupnog stanovništva Zemlje danas nema pitku vodu. Oko 1 milijarda ljudi nema pristup čistoj vodi, a preko 2,5 milijarde ljudi nema pristup adekvatnom načinu zbrinjavanja otpadnih voda, oko 5 milijuna ljudi godišnje umire zbog bolesti uzrokovanih nedostatkom vode, onečišćenjem pitke vode, lošom kvalitetom vode.

Petominutnim tuširanjem potroši se oko 100 litara vode !

Jedna litra ulja može zagaditi dva milijuna litara vode !

U 2010-toj godini gotovo 800 milijuna ljudi bilo je bez pristupa pitkoj vodi, a dvije i pol milijarde bez osnovnih sanitarnih uvjeta. Procjenjuje se da će tijekom 21. stoljeća u 17 zemalja Azije i Afrike potpuno nestati voda.

Sl.- 19 Mogućnosti dnevnih ušteda potrošnje vode u domaćinstvu.

 

ZNAČAJ VODE ZA LJUDSKO ZDRAVLJE

Još u osnovnoj školi naučili smo da voda čini približno 70 % našeg tijela. Ta voda se mora obnoviti svakih pet do deset dana. Za sve životne funkcije tijela potrebna je voda. Voda izgrađuje, regulira, prenosi, čisti i pomaže hraniti svaki pojedini dio tijela. Kvaliteta vode koju pijemo može radikalno utjecati na naše zdravlje. Čak 85 % svih bolesti u svijetu prenosi se nečistom vodom, a čak 85 % svih bolesti može se uspješno liječiti čistom, pitkom, vodom. Zato je od životne važnosti piti samo najčišću vodu. Ako ne pijemo dovoljno vode, tijelo je crpi iz kože koja brže stari. Zato valja piti do dvije litre vode dnevno. Čovjek bez vode može izdržati do sedam dana, a za usporedbu, bez hrane možemo živjeti oko mjesec dana.

Za razumijevanje značaja vode za zdravlje potrebno je upoznati KEMIJSKI SASTAV LJUDSKOG TIJELA.

Ljudsko tijelo izgrađeno je od približno 60 do 100 x 10¹² stanica, od čega su 25 % eritrociti. Stanice se međusobno udružuju u tkiva, organe i organske sustave koji čine cjelinu i međusobno neprekidno surađuju. Ravnotežno stanje ljudskog organizma podrazumijeva neprekidno održavanje stalnih, optimalnih uvjeta u tijelu i zove se homeostaza.  Svaka stanica ljudskog tijela neprekidno svojim radom učestvuje u održavanju homeostaze, a bilo kakvi poremećaji u održavanju homeostaze (nezdrava voda, nezdrava hrana, štetna geopatogena i tehnička zračenja, zagađen zrak, stres, …) dovode do bolesti ili smrti.

Ljudsko tijelo sastavljeno je od približno 70 kemijskih elemenata koji su podijeljeni na:

a) biogeni (makro i mikro) elementi: C, H, O, N, S, P, Cl, Ca, K, Mg, Na, Fe;

b) elementi u tragovima.

Svi kemijski elementi u tijelu nisu u svojem elementarnom stanju već najčešće izgrađuju kemijske spojeve, od kojih su:

približno 20 % proteini,

približno 1 % ugljikohidrati,

približno 16 % masti

približno 6 % minerali

i približno 57 % voda

Ukupno = 100 %

Zdravo ljudsko tijelo može, u uvjetima zaštićenosti od štetnih geopatogenih i tehničkih zračenja, uz zdravu prehranu, zdravu pitku vodu, minerale, vitamine i čisti zrak, samo proizvoditi mnoge kemijske spojeve, hormone, enzime ... potrebne za zdrav život. Minerali su nužni za zdrav organizam. Mineralni sastojci i elementi u tragovima bitni su sastojci kvalitetne vode, a time i bitni za život i neophodni za ljudski organizam jer ih on sam ne proizvodi. Organizam obavljanjem osnovnih vitalnih funkcija, disanjem i znojenjem, oslobađa minerale i elemente u tragovima. Zato je potrebno da te elemente nadomjesti svakodnevnom konzumacijom dovoljne količine kvalitetne vode, ali i pravilnom i kvalitetnom prehranom. Minerali i elementi u tragovima imaju višestruki utjecaj na organizam, a prvenstveno:  učvršćuju kosti i zube, održavaju ravnotežu vode u organizmu, neophodni su za rad živčanog sustava, reguliraju rad mišića, obnavljaju krv.

Voda je osnovni sastojak svih tjelesnih tekućina, uključujući krv, limfu, slinu, izlučevine iz žlijezda i tekućinu leđne moždine. Voda čini približno 92% krvi i cerebrospinalne tekućine, približno 98% crijevnih i želučanih sokova, sokova žlijezde gušterače, približno 95 % sline, u mozgu je sadržano približno 85 % vode, u mišićima približno 75 %, u koži približno 70 %, u kostima približno 28 %, u plućima približno 80 %, u jetri približno 85 %, a u bubrezima približno 84 %. Voda igra važnu ulogu u svim procesima našeg organizma: podmazuje organe i tkiva, regulira temperaturu, ispire otpadne tvari i toksine, vlaži kožu, hrani zglobove, kosti i mišiće, prenosi nutrijente do vitalnih organa.

Dovoljna količina vode u organizmu smanjuje zadržavanje u tijelu otpadnih tvari i toksina, poboljšava funkcije žlijezda i hormona, oslobađa jetru od viška masnoća i smanjuje glad. Čovjek može bez hrane živjeti mjesec dana, ali bez vode samo otprilike sedam dana.

Volumenski udio vode u tijelu čovjeka ovisi o starosnoj dobi: zametak u utrobi majke ima približno 90 % vode, novorođenče približno 75 % do 80 % vode, mlada odrasla osoba približno 60 %, a starija osoba približno 50 %.

Pojačana potreba ljudskog organizma za vodom izražena je u pojedinim, specifičnim periodima života:

Prenatalni razvoj – pojačana potreba za mineralima zbog razvoja zubi i kostiju

Djeca – zbog izražene tjelesne aktivnosti te ubrzanog metabolizma i krvotoka

Adolescenti – povećana potreba za tekućinom zbog pojačanog znojenja te rada živčanog sustava i moždanih stanica

Trudnice/dojilje – povećana, gotovo dvostruka potreba za svim elementima

Zrela dob/menopauza – povećana potreba za mineralima i elementima u tragovima zbog oscilacija u tlaku, za bolji rad živčanog sustava, za spriječavanje osteoporoze

Starost – radi bolje moždane aktivnosti, pamćenja te boljeg metabolizma i protiv osteoporoze.

 

ZAŠTO LJUDSKI ORGANIZAM TREBA, ČISTU, ZDRAVU PITKU VODU ?

Ljudsko tijelo je izuzetno složena, biološka, kemijska tvornica koja svakodnevno izlučuje vodu iz organizma: mokraćom približno 1 do 1,5 litre, fekalijama približno 0,15 do 0,2 litre, isparavanjem iz pluća približno 0,5 litre, isparavanjem kroz kožu približno 0,4 litre, što ukupno dnevno iznosi od 2,05 do 2,6 litara vode. Izlučena voda iz organizma mora biti svakodnevno nadoknađena svježom, čistom, pitkom vodom jer u protivnom može nastati stanje veće ili manje dehidriranosti organizma. Ljudski organizam tijekom dana izlučenu vodu nadoknađuje: pijenjem vode i iz tekuće hrane približno 1,6 litara, iz tvrde hrane razgradnjom u crijevima približno 0,7 litara i iz metaboličke vode približno 0,3 litre, što ukupno čini 2,6 litara i na taj način svakodnevno se uspostavlja „vodena homeostaza“ u stanicama organizma. Prema tome dnevna potreba odraslog čovjeka za vodom iznosi od 2 do 2,6 litara vode.

Ukupni volumen svih tjelesnih tekućina u ljudskom organizmu iznosi približno 40 litara, tj 60 % do 70 % volumena tijela. Sve tjelesne tekućine dijele se na:

a) Stanične tekućine, približno 25 litara, a sastav ovisi o vrsti stanica i približno je sličan u svim stanicama. Stanične tekućine sadrže u većim količinama: K, Mg, HPO, SO i mnogo proteina, čak 3 puta više nego u krvnoj plazmi, ima pH vrijednost 7,0.

b) Izvanstanične tekućine, približno 15 litara. To su: međustanična tekućina, krvna plazma, cerebrospinalni likvor, očna vodica, tekućina u probavnom traktu, tekućine potencijalnih prostora …manji dio ovih tekućina može cirkulirati organizmom, a veći dio je vezan za organe. Sastav izvanstaničnih tekućina je različit i vrlo sličan morskoj vodi i u sebi sadrži u većim količinama: Na, Cl, HCO i malo proteina osim u krvnoj plazmi, ima pH vrijednost je 7,4., a može imati i manju i veću pH vrijednost od 7,4 i tada nastaje "acidoza" (manji pH) i "alkaloza" (veći pH).

Preporuča se unošenje većih količina negazirane mineralne vode: tijekom i nakon fizičkih napora, sportskih i rekreativnih aktivnosti, u slučaju dehidracije, radi spriječavanja stvaranja bubrežnih kamenaca,  nakon upala i operacija mokraćnih kanala, nakon bolesti s povišenom tjelesnom temperaturom, nakon operacija, za smirivanje krvnog tlaka, povećanje mokrenja, otklanjanje zatvora i podizanje ukupne energije organizma.

Unošenje veće količine manje gazirane mineralne i izvorske vode preporuča se: radi reguliranja krvnog tlaka, za pravilan rad srca, za bolji rad živčanog sustava, kao prevencija ili radi uklanjanja grčeva u mišićima, prevencija osteoporoze.

ZNAČAJ ZDRAVE, PITKE VODE U TRUDNOĆI I U PERIODU DOJENJA.

Period trudnoće i period dojenja predstavljaju za tijelo žene vršno opterećenje u kojem organizam ima povećanu, gotovo dvostruku potrebu za svim elementima, od minerala do vitamina, ugljikohidrata i proteina. Period prenatalnog razvoja djeteta iziskuje od majke da unosi u svoj organizam, a time i u organizam svojeg djeteta, povećanu količinu kvalitetnih sastojaka, a time i vode, naročito vode bogate mineralima i elementima u tragovima, bitnim za razvoj djetetovih zubi i kostiju. Dijete iz organizma majke crpi sve što mu je za pravilan i zdrav razvoj potrebno te majka mora zadovoljiti i potrebe vlastitog organizma za tim istim elementima. Povećanu potrebu organizma uzrokovanu specifičnim stanjem trudnica, a potom i dojilja, adekvatno može nadomjestiti mineralnom i izvorskom vodom jer ona: utječe na pravilan rast i razvoj djetetovih kostiju i zubi, održava kvalitetu majčinih kostiju i zubi, regulira rad srca i povećava krvotok, aktivira rad mišićnih stanica, održava napetost tkiva, regulira količinu vode u organizmu, potiče mokrenje, smanjuje oticanje, regulira metabolizam, regulira rad mišića i živčanog sustava, sprečava razdražljivost.

KADA I KAKO PITI VODU ?

Žeđ nije pouzdan signal da naše tijelo treba vodu. Žeđ ukazuje na to da je već došlo do dehidracije organizma. Također, žeđ prestaje već i prije nego što je organizam primio dovoljnu količinu vode. Zbog toga je neophodno obratiti pozornost na dovoljnu konzumaciju vode svakog dana. Razna pića koja sadrže šećere, alkohol i druge otopljene tvari,  samo povećavaju potrebu za vodom umjesto da je smanjuju, jer se prilikom njihove razgradnje troši voda.

Vrijeme najpogodnijeg pijenja vode ... izuzetno je važno. Voda za piće, u određeno vrijeme, ima maksimalni učinak na zdravlje.

2 čaše vode nakon buđenja - pomaže aktiviranje unutarnjih organa,
1 čaša vode 30 minuta prije obroka - pomaže probavi,
1 čaša vode prije kupanja - pomaže u snižavanju krvnog tlaka,
1 čaša vode prije odlaska na spavanje - izbjegavate moždani udar ili srčani napad...

Dok spavamo voda spriječava noćne grčeve nogu. Naši mišići nogu traže hidrataciju, a kada toga nema onda se grče i probude nas.

Preporuča se za održavanje zdravlja organizma 8 čaša vode dnevno !

Jedino je čista voda najbolji način zadovoljavanja potreba organizma !

Pijenjem dovoljnih količina čiste pitke vode smanjuje se dehidracija stanica - upravo takva voda je najbitnija za organizam. Međutim, voda ima veću površinsku napetost nego što je napetost vode u stanici, pa voda sporo prodire u stanicu. To je osnovni razlog zbog kojeg ne smijemo dopustiti žeđ – dehidraciju stanica.

Vodu je potrebno piti malim gutljajima, tijekom cijelog dana kako bi joj omogućili dovoljno vremena da uđe u stanice kroz međustanične membrane !

Posebno je važno popiti čašu čiste vode ujutro, odmah nakon ustajanja i pranja zubi !

Minimalna dnevna potreba vode odraslog čovjeka sa slabom fizičkom aktivnošću je približno od 20 do 25 g po kilogramu tjelesne težine, što znači da čovjek od 75 kg treba minimalno dnevno popiti 1500-1875 g (1,5 - 1,9 litre) vode, što već predstavlja početak dehidracije stanica. Kod veće fizičke aktivnosti te kod većih temperatura zraka potrebna za vodom je znatno veća.

 OPASNOSTI PO ZDRAVLJE USLIJED DEHIDRACIJE ORGANIZMA

Dehidracija je stanje koje nastaje nakon što tijelo gubi više tekućine nego što je primilo i nastaje poremećaj ravnoteže minerala u tjelesnim tekućinama. Blaga dehidracija se događa kada tijelo gubi do 5 % ukupne tjelesne tekućine, umjerena dehidracija označava gubitak od 5% do 10 % ukupne tekućine u tijelu, a teška dehidracija se događa ako tijelo izgubi od 10 % do 15 % ukupne tjelesne tekućine, što već može dovesti do ozbiljnih komplikacija.

Jednom kada osjetimo žeđ, u stvari smo već dehidrirali 1% do 2%, upozorili su stručnjaci Sveučilišta u Connecticutu koji su proučavali utjecaj dehidracije na ljudsko ponašanje.

Dehidraciji su skloni svi ljudi, a pravilna hidratacija je jednako bitna za osobe koje cijeli dan rade za računalom kao i za maratonce, koji mogu izgubiti i do osam posto svoje težine za vrijeme natjecanja.

Sl.- 20 Izgled normalno hidrirane (lijeva slika) i dehidrirane (desna slika) stanice ljudskog organizma: a) Vacuola; b) Stanična membrana; c) Citoplazma.

Sl.- 21 Nedovoljna (lijevo) i optimalna (desno) hidratacija stanice ljudskog organizma

Dehidracija se uvijek javlja: u vrućoj, suhoj klimi, tijekom dugotrajnog izlaganja suncu ili visokim temperaturama, uslijed nedovoljne konzumacije dnevno potrebne količine vode, pretjeranog korištenja diuretika ili drugih lijekova koji povećavaju izlučivanje mokraće.

Dovoljna količina vode bitna je za procese regulacije tjelesne temperature koji su pogotovo značajni ljeti. Između ostaloga, voda je potrebna za regulaciju probave i stolice, a njen nedostatak može ugroziti naš krvožilni sustav, uzrokujući pad krvnog tlaka i kratkotrajni gubitak svijesti zbog nedovoljne prokrvljenosti mozga.

Sl.- 22 Glavobolja je vrlo često simptom "blage" i "umjerene", a migrene "teške" dehidracije organizma.

Sl.- 23 Nesvjestica nastupa iznenada u slučajevima "teške" dehidracije organizma.

Sl.- 24 Neugodne promjene na koži uslijed dehidracije organizma mogu biti: dugotrajne, predstavljati dijagnostičku nepoznanicu i biti vrlo sporo izlječive sa trajnim ožiljcima.

DEHIDRACIJA UZROKUJE SISTEMATSKU FIZIOLOŠKU TRAUMU SVIH STANICA LJUDSKOG ORGANIZMA USLIJED POREMEĆAJA HOMEOSTAZE ( = ravnoteže u stanicama organizma), NEOPHODNO POTREBNE ZA ODRŽAVANJE ZDRAVIH STANICA I TKIVA !

Dehidracija zajedno sa promjenom magnetskog i električnog polja Zemlje i spavanjem na mjestu djelovanja geopatogenih zračenja, posebno na kombinacijama podzemnih vodenih tokova sa Hartmannovim i Curryevim čvorom može sa vjerojatnošću 99,99 % uzrokovati iznenadnu smrt između 2 i 4 sata ujutro, neovisno o starosnoj dobi.

Sl.- 25 Fizikalna zakonitost promjene energije geopatogenog zračenja (a), energije električnog polja Zemlje (b) i utjecaj Hartmannovog čvora na sedimentaciju krvi (c) u raznim stanjima atmosferskog tlaka zraka (niski tlak, topla fronta; visoki tlak, topla fronta, niski tlak, hladna fronta; visoki tlak, hladna fronta). Električno polje Zemlje je najslabije između 2 i 4 sata ujutro, a istovremeno u to je vrijeme energija geopatogenih zračenja najveća. Oscilacije atmosferskog tlaka zraka zajedno sa promjenom energije geopatogenog zračenja i energije električnog polja Zemlje kod teško dehidriranih ljudi mogu uzrokovati iznenadnu smrt uslijed smanjenog protoka krvi, naglog pada krvnog tlaka i zastoja rada srca.

Sl.- 26 Prikaz djelovanja kombiniranih geopatogenih zračenja sastavljenih od sjecišta dva podzemna vodena toka sa Benkerovim,  Hartmannovim i Curry-evim čvorom u jednoj spavaćoj sobi. Na glavnom sjecištu gdje se unutar Benkerovog čvora nalazi Hartmannov čvor oslobađa se glavni vertikalni val maligne energije promjenjivih amplituda (oscilirajuće energije). Na sekundarnim sjecištima djeluju samo Hartmannovi čvorovi i tu se oslobađaju sekundarni vertikalni valovi maligne energije. Bočni horizontalni val maligne energije je rezonantni val između glavnog vertikalnog vala i Curry-evog čvora. Život "umjereno" ili "teško" dehidriranih ljudi koji spavaju na ovakvoj ili sličnoj kombinaciji geopatogenih zračenja u velikoj je opasnosti od obolijevanja od malignih bolesti, a moguća je i iznenadna smrt između 2 i 4 sata ujutro neovisno o njihovoj životnoj dobi.

KAKO GEOPATOGENA ZRAČENJA ZAJEDNO SA DEHIDRACIJOM ORGANIZMA MOGU BITI SNAŽNI POKRETAČI MALIGNIH BOLESTI ?

Sl.- 27 Kako razne kombinacije geopatogenih zračenja zajedno sa dehidracijom organizma mogu biti snažni pokretači "vrlo brzih" malignih bolesti ? 1.- Na mjestu djelovanja Hartmannovog (i/ili Benkerovog) čvora uvijek se oslobađa vertikalni, rotirajući energetski val, promjenjivih amplituda koji je u kombinaciji sa podzemnim vodenim tokom ili nekim drugim (np. tehničkim zračenjem) uvijek malignog učinka po ljudski organizam. 2.- U uvjetima dugotrajne "umjerene ili teške" dehidracije stanica ljudskog organizma djelovanje Hartmannovog čvora zajedno sa drugim geopatogenim zračenjima uzrokuje izrazito jaku sistemsku traumu, najprije CNS (centralnog nervnog sustava). 3.- U dehidriranom mozgu nastaju različiti poremećaji funkcija pojedinih regija i centara mozga. 4.- i 5.- Mozak preko brojnih neurona, pomoću lako prepoznatljivih simptoma dehidracije, neprekidno "informira" čovjeka o nastanku stanja dehidracije organizma, a istovremeno se na "genetskoj" razini počinju događati razna oštećenja u strukturi DNA i u mozgu započinje "proizvodnja maligne energije". 6.- Uslijed dehidracije eritrociti, koji predstavljaju 25 % svih stanica ljudskog tijela, nemaju dovoljnu energiju, ne donose dovoljno kisika u stanice, krv postaje acidna (kisela) i osim poremećaja rada srca, bubrega, probavnih organa, promjena na koži ......, nastaju veliki poremećaji u elektrolitima tijela (odnosu natrija i kalija) što sve zajedno jako oslabljuje imunološki sustav organizma. 7.- Maligna energija Hartmannovog čvora, koja je u dehidriranom i energetski, fiziološki i "duhovno" oslabljenom mozgu pokrenula u pojedinim neuronskim centrima i strukturama DNA proizvodnju "maligne energije", u dehidriranim stanicama pojedinih organa stvara prva žarišta maligne bolesti. 8.- Nastanak malignih stanica u dehidriranoj gušterači. 9.- Nastanak malignih stanica u dehidriranoj jetri.

SIMPTOMI DEHIDRACIJE:

1.- Zadah iz usta: ako organizam ne izlučuje dovoljno sline, može doći do prekomjernog rasta bakterija, a jedna od nuspojava toga je i zadah iz ustiju zbog kronične dehidracije koja tada spriječava organizam u stvaranju dovoljnih količina sline.

2.- Suha koža: mnogi misle da se dehidrirane osobe puno znoje, no kako tijelo prolazi kroz razne faze dehidracije, čovjeku se jako vrti i nema dovoljno krvi, što dovodi do suhe kože.

3.- Grčevi u mišićima: što je organizam više dehidriran, to su veći izgledi za grčeve u mišićima. Promjene u elektrolitima, natriju i kaliju također mogu prouzročiti grčeve.

4.-Vrućica i zimica: U stanjima teške dehidracije mogući su simptomi poput vrućice, ali i zimice. Vrućica može biti pogotovo opasna ako dosegne 38,3⁰ C.

5.- Velika potreba ("žudnja") za slatkišima: uslijed dehidracije zbog pomanjkanja vode određeni organi ne mogu pravilno funkcionirati, a u krv se ne može otpustiti glukoza iz unesene hrane. Rezultat je velika potreba za hranom i slatkišima.

6.- Glavobolja i migrene: mozak je okružen likvorom, tekućinom koja ga štiti unutar lubanje, a ako se smanji količina te tekućine zbog dehidracije organizma, mozak se doslovno može početi naslanjati na lubanju i na taj način prouzročiti glavobolju i migrene čija jačina ovisi o stupnju dehidracije.

Posljedice dehidracije ispoljavaju se na cijelom organizmu, a mogu biti FIZIOLOŠKE i MENTALNE.

Blaga dehidracija može poremetiti svačije dnevne aktivnosti i zato se preporučuje osam čaša vode na dan, odnosno oko 2 litre. Odgovarajuća hidratacija je naročito važna za visokorizične grupe ljudi, poput starijih osoba, dijabetičara i djece.

Fiziološke posljedice dehidracije 

Ukoliko čovjek ne unosi preporučene količine vode tijekom dana, posebno tijekom ljetnjih i vrelih dana, najvjerojatnije će kao prvu posljedicu toga osjetiti zamor. Zamor i usporen metabolizam su prvi simptomi dehidracije, a liječnici među prvim posljedicama dehidracije najprije navode one koje se odnose na kardiovaskularni sistem, jer se tu uočavaju prve promjene. Smanjenje vode u cirkulaciji dovodi do smanjenog protoka krvi i daljih tegoba kao što je ubrzan rad srca i neadekvatna preraspodjela krvi u organizmu.

Dehidracija negativno utječe i na druge funkcije organizma.

Termoregulatorna funkcija organizma se mijenja tako što se smanjuje tolerancija na toplinu. Kada dođe do dehidracije u mišićima se javljaju grčevi i povećava se temperatura samih mišića.Kako pada srednji arterijski tlak, najosjetljivija je regija CNS (centralnog nervnog sustava), jer se smanjuje dotok krvi, samim tim kisika i hranjivih tvari. Sa druge strane nastaju problemi u funkcijama bubrega jer je otežano izbacivanje toksičnih produkata metabolizma, što se, reverzibilno, odražava na CNS. Tada može doći do halucinogenih poremećaja svijesti.

Uz to, u bubrezima nastaje oštećenje epitela i toksini se vraćaju nazad u organe iz kojih su izlučeni, a u probavnim organima nastaje opći poremećaj probave.

Mentalne posljedice dehidracije

Mentalne posljedice dehidracije utječu na donošenje odluka, aritmetičke sposobnosti, sposobnost kratkotrajnog pamćenja. Također smanjene su: sposobnost koncentracije, vizuelno-motorno pamćenje, budnost i koordinacija. Dehidracija je izuzetno opasna u vožnji automobila jer može nastati trenutni gubitak vida, čak i svijesti u trajanju od samo nekoliko sekundi, što je dovoljno da vozač ili skrene na suprotnu kolovoznu traku i uzrokuje prometnu nesreću ili sleti s ceste. Posljedice toga mogu biti smrtne.

Tijekom jednog istraživanja, kod blage dehidracije, žene su teže obavljale određene zadatke, ali nije bilo značajnog smanjenja njihovih kognitivnih sposobnosti. Kod muškaraca blaga dehidracija je uzrokovala određene poteškoće u mentalnim zadacima, naročito u području radne memorije i budnosti, ali su neželjeni učinci dehidracije bili značajno naglašeniji kod žena nego muškaraca i u mirovanju i tijekom tjelesne aktivnosti.

Ne smijemo zaboraviti da je osjećaj žeđi, pokazatelj stanja blage dehidracije, zato u skladu sa svojim životnim navikama trebamo piti dovoljnu količinu čiste, pitke vode tijekom dana. Gubljenjem vode, organizam ostaje bez elektrolita koje moramo nadoknaditi. Ako brzo ne nadoknadimo nedostatak tekućine, može doći do ozbiljnih posljedica po zdravlje, a u slučaju teškog oblika dehidracije ishod može biti smrtan.

KONZUMIRANJE OBIČNE, ČISTE, PITKE VODE JEDINI JE ISPRAVAN NAČIN PROČIŠĆIVANJA I HIDRATIZACIJE LJUDSKOG TIJELA !

Voda pomaže kod glavobolja, bolova u tijelu, oboljenja krvožilnog sustava, artritisa, brzih otkucaja srca, epilepsije, viška kilograma, bronhitisa, astme, tuberkuloze, meningitisa, bolesti bubrega i mokraćnog mjehura, povraćanja, gastritisa, dijareje, hemoroida, dijabetesa, zatvora, bolesti očiju, karcinoma, menstrualnih poremećaja, bolesti uha i grla i kod trudnoće.

NEŽELJENE POSLJEDICE PO ZDRAVLJE USLIJED REHIDRACIJE ORGANIZMA

Da li je moguće popiti previše vode ?

Iako neuobičajeno, ipak je moguće popiti previše vode. Kada bubrezi nisu u stanju izlučiti višak vode, elektroliti (minerali) u krvi su razrijeđeni što rezultira niskom razinom natrija u krvi i nastaje stanje koje se naziva hiponatrijemija. U cjelini, ipak, pijenje previše vode je vrlo rijetka pojava u zdravih odraslih osoba.

Sl.- 28 Stanje "umjerene rehidracije" mozga u tijelu može uzrokovati različite fiziološke poremećaje (veliki alkalitet krvi, razrijeđena krv, krvarenja u trbušnim organima uslijed pucanja kapilara, poremećaj elektrolita, poremećaj rada bubrega sa učestalim mokrenjem, glavobolje, migrene, umor, mučnine ....)

Sl.- 29 Stanje "izrazite rehidracije" mozga uvijek uzrokuje edem mozga. Stanice mozga ne mogu se širiti kao stanice tijela i ulazak velikih količina vode u mozak očituje se komom, zastojem disanja i smrću.

Krv se razrijedi, a stanice se šire. U pozadini predoziranja ili intoksikacije vodom krije se hiponatrijemija, odnosno sniženje natrija ili soli u krvi. Simptomi koji se javljaju kod niskih razina natrija u krvi su:  glavobolja, umor, mučnina, učestalo uriniranje i mentalna dezorijentacija. Središnji organi koji kontroliraju promet vode i soli u tijelu su bubrezi. U situaciji kada čovjek unese previše vode u kratkom razdoblju, bubrezi je ne mogu dovoljno brzo eliminirati, te se krv razrijeđuje. Zbog razlike u koncentraciji soli, voda izlazi iz krvotoka i ulazi u stanice koje potom bubre. Većina tjelesnih stanica ima nešto prostora za širenje, što se ne može reći za stanice mozga. Stoga edem mozga može biti fatalan. Brza i izražena hiponatrijemija uzrokuje ulazak vode u stanice mozga što se očituje komom, zastojem disanja i smrću. Većina slučajeva intoksikacije vodom rezultat je pojačanih gubitaka tekućine iz tijela u kombinaciji s prekomjernim unosom obično više od 5 litara vode u vrlo kratkom razdoblju.

Ljudsko tijelo je izuzetno složena biološka kemijska tvornica kojoj je potrebno „vrijeme prilagodbe“ i ne možemo ga tretirati poput automobila čiji spremnik je dovoljno napuniti gorivom i biti bez brige za nekoliko idućih stotina kilometara.

 VODA JE "UNIVERZALNO OTAPALO"

Voda je jedan od najjačih agresivnih otapala na svijetu, ona će na putu do naših slavina, u manjoj ili većoj količini otopiti gotovo sve na što naiđe sve dok ne postigne zasićenje. Nečistoće koje nalazimo u vodi uključuju atmosferske plinove, minerale, organske tvari te ostale tvari i spojeve korištene prilikom transporta ili skladištenja vode.

Kao primjer tu je klor koji je u plinovitom stanju bio korišten kao bojni otrov u I. svjetskom ratu, prije nego je upotrijebljen za trovanje bakterija u našim vodovodima. Istraživanja su pokazala da se klor u vodi povezuje sa srčanim bolestima, senilnošću i rakom mokraćnog mjehura, jetre, gušterače, debelog crijeva i urinarnog trakta. Opasni nusprodukti nastali kloriranjem vode nemaju ni okus ni miris. Ovi nusproizvodi u laboratorijskim istraživanjima uzrokovali su karcinom, reproduktivne probleme i smetnje u razvoju.

Uz klor ne smijemo zanemariti i fluor kao jedan od najmoćnijih otrova koje poznaje čovjek. Natrijev fluorid pak, koristi se u vodovodima do gustoće 1.2 čestice na milijun. Isti taj natrijev fluorid, ali u većoj koncentraciji, upotrebljava se za trovanje žohara i štakora te kao pesticid. Dodavanje natrijevog fluorida u vodovode počelo je 1939., kada je industrija naredila biokemičarima da iskoriste veliku količinu natrijevog fluorida - otpada proizvedenog u linijskoj topionici aluminija. Velika industrija pritiskala je državu i lokalne vlade da fluoriraju svoje vodovode, a javnosti je ponuđen prodajni slogan da fluorid sprječava kvarenje zuba.

ABC News studija objavila je, da je u vodi za piće pronađeno više od 700 kemikalija, a 129 od njih navedene su od američke Agencije za zaštitu okoliša - EPA (Environmental Protection Agency) kao zapanjujuće, ozbiljno rizične po zdravlje. Ipak, EPA zahtijeva da se vodovodi testiraju na samo 14 od navedenih kemikalija.

Sl.- 30 Svakodnevnim zagađivanjem zraka vrlo lako nastaju "kisele" kiše.

Sl.- 31 Mogućnosti svakodnevnog zagađivanja nadzemnih i podzemnih pitkih voda su ogromne.

Približno 1000 mrtvih svake godine i najmanje 400 000 slučajeva vodom prenosivih bolesti mogu se pripisati kontaminiranoj vodi ...

Bolesti prenosive vodom se povećavaju. Postrojenja gradskih vodovoda koriste dezinficijense kao klor za kontrolu prostiranja mikroba, no dokazi navode da su mnogi mikrobi otporni na klor.

Klorirana voda često je zaražena parazitima otpornim na klor što dovodi do oboljenja mnogo ljudi.

Istraživači su došli do zaključka da je trećina svih gastrointestinalnih  bolesti uzrokovana vodom za piće.

Raznorazne studije napravljene u blizini odlagališta opasnog otpada, otkrile su da četiri od pet lokacija propušta otrove u podzemne vode. Zalihe površinskih voda ugrožene su ne samo od većih odlagališta i kemijskih postrojenja, nego i od malih pogona kao što su kemijske čistionice i servisne stanice.

 KOJI SU NAJČEŠĆI UZROCI ONEČIŠĆENJA PITKE VODE ? 

1.- Otpadne "gradske" i "industrijske" vode: mnogi gradovi još uvijek nemaju kvalitetno riješen problem pročišćavanja otpadnih voda što predstavlja opasan izvor zagađenja, jer nepročišćene otpadne vode vrlo lako mogu dospjeti u podzemne vodotokove i zagaditi sama izvorišta ili vodocrpilišta.

2.- Poljoprivreda: u područjima intenzivne poljoprivrede (npr. Slavonija), oborinske vode ispiru poljoprivredno zemljište odvodeći u podzemlje velike količine umjetnih gnojiva, herbicida, pesticida ..... i drugih mogućih otrova.

3.- Prometnice: veliki uzrok zagađenja izvorišta predstavljaju otpadne vode prometnica koje sadrže mineralna ulja, teške metale i sl., koje odlaze u zemlju i dalje u podzemne vodotokove.

4.- Kisele kiše: nitrati, sulfati, karbonati ... i teški metali dolaze s kiselim kišama u vodotoke, a poznato je da većina vodotoka gravitira Podunavlju, što dovodi do prekograničnog i regionalnog transporta tih štetnih tvari u Podunavlje. Rijeke u Podunavlju su zbog toga najzagađenije.

Sl.- 32 Posljedice "kiselih" kiša.

Sl.- 33 Posljedice "kiselih" kiša.

5.- Kemikalije korištene u procesu obrade vode: redovito, do onečišćenja pitke vode dolazi zbog korištenja kemikalija u procesu obrade vode za piće. Po zdravlje su najopasnije posljedice korištenja klora, aluminijeva sulfata i natrijevog fluorida.

Sl.- 34 Shema postrojenja za preradu "gradskih" otpadnih voda.

Sl.- 35 Shema postrojenja za pročišćavanje "industrijskih" otpadnih voda.

KOJA JE "ZAMJENSKA PITKA" VODA DOBRA ZA LJUDSKI ORGANIZAM I DA LI TAKVA VODA POSTOJI ?

Kišnica: U prošlo vrijeme ljudi su skupljali i pili kišnicu. Danas to više nije sigurno. Kišnica može biti dobra kad napusti oblake, ali ne i nakon padanja kroz kilometre zagađenog zraka punog dima, smoga i industrijskog otpada. Nekada je kišnica bila jedina pitka voda na dalmatinskim otocima i u priobalju i sakupljaja se je u velike podzemne betonske cisterne. Sa porastom zagađivanja zraka, mnogi ljudi u Dalmaciji počeli su „neobjašnjivo“ obolijevati od malignih bolesti probavnih organa unatoč zdrave prehrane. Danas kišnicu možete koristiti samo za ispiranje WC-a (primjer robna kuća IKEA).

Prokuhana voda: Kuhanje vode je godinama stara metoda dezinfekcije vode - ubija bakterije. Ali, postupkom prokuhavanja dolazi i do povećanja koncentracije nitrata, soli, teških metala i drugih nečistoća u vodi. Bakterije koje su kuhanjem ubijene ostaju kao mrtva tijela i tako se unose  u naše tijelo. Ta mrtva tijela čine plodno tlo za brzo širenje klica koje se već nalaze u vodi. Prokuhavanjem vode ne otklanjaju se nikakvi anorganski minerali ili kemikalije.

Uređaji za omekšavanje vode:  ovi uređaji obrađuju tvrdu vodu jednostavnom zamjenom tvrdih minerala poput kalcija i magnezija, natrijem. Uklanjanje takvih minerala omogućava sapunima i deterdžentima lakše otapanje. Omekšivači imaju mali učinak na bakterije i ne odstranjuju sintetičke kemikalije niti teške metale poput olova. Omekšivači su ograničeni u svojoj svrsishodnosti pročišćavanja vode za piće. Obzirom da je dodan natrij, omekšana voda može predstavljati problem ako ste na neslanoj dijeti.

Sustavi suprotne osmoze: Princip sustava suprotne osmoze sastoji se u tjeranju vode pod visokim pritiskom kroz sintetičku polupropusnu membranu kako bi se smanjili anorganski minerali. Ti sustavi široko variraju u efikasnosti odbacivanja nitrata, klorida i drugih kontaminata. Njihove performanse ovise o pritisku i temperaturi vode, PH faktoru, bakterijama kao i razini otopljenih čvrstih i kemijskih kontaminata neobrađene vode iz slavine. Sustav suprotne osmoze dizajniran je da ispere kontaminaciju dodatnom količinom vode. Tim procesom, za svaku litru obrađene vode četiri litre odlaze u kanalizaciju.

Nemojte dozvoliti da Vas flaširana voda prevari. Voda iz boce može prividno izgledati kao dobro rješenje. Nažalost, nema sveopćeg standarda kvalitete koji se primjenjuje za flaširanu vodu. Stoga nije iznenađujuće da gotovo ne postoji znanstvena potvrda koja govori da je flaširana voda zdravija od većine gradskih voda iz slavine.

Ljudskom organizmu najbolje odgovara pitka voda podneblja na kojem živi, pitka voda iz drugih, udaljenih podneblja možda neće biti dovoljno zdrava.

Sl.- 36 Da li je flaširana voda stvarno toliko zdrava koliko je reklamiraju njezini proizvođači ?

Nezaobilazna činjenica je da je javna voda iz slavine legalno prihvaćen izvor za flaširanu vodu. Postoji jako puno neugodnih istina oko flaširane vode. Više od 40% flaširane vode je filtrirana voda iz slavine. Najveći razlog zašto ljudi kupuju flaširanu vodu je navođenje ljudi da misle da moraju potrošiti novac na nešto što im zapravo ne treba ili što već imaju. Industrije pića, potrošile su milijune na plašenje ljudi usmjereno na konzumiranje vode iz slavine. U propagandi tih industrija naglašavalo se da ako ljudi žele biti sigurni da piju čistu vodu trebaju kupovati flaširanu. To je stvorilo nesvjesno vjerovanje da nitko tko je ekološki osviješten ne pije vodu iz slavine.

Da li vam se je ikad dogodilo da ste otvorili flaširanu vodu i osjetili da ima okus i miris plastične boce u kojoj se nalazila?

To je stoga što voda u jeftinoj plastici može isprati iz boce toksine poput metilnog klorida i ksenoestrogena. Ove dvije tvari su kancerogeni koji smanjuju plodnost i uzrokuju rak reproduktivnog tkiva. Svježina je također problem. Nedavno provedena studija američkog Northeastern sveučilišta otkrila je da se bakterije mogu razmnožavati i u flaširanoj vodi  i mogu biti uzrok crijevnih problema, proljeva i mučnina. Flaširana voda može biti zdrava za piće samo ako je flaširana u staklenim bocama, ali je preporučljivo prije donošenja odluke da li ćete takvu vodu koristiti za piće, provjeriti njezin kemijski sastav u zavodu za javno zdravstvo. Možda će biti dobra za Vaš organizam, a možda neće. Masovnim korištenjem flaširane vode, a pogotovo iz plastične ambalaže također pridonosimo ekološkim problemima koji nas okružuju.

Da li su pitke vode proizvedene u laboratorijama zdrave ili je to možda velika zabluda čovječanstva ?

Mnoge svjetske rijeke zagađene su velikim količinama ljudskih i životinjskih fekalija, mnogobrojnim vrstama industrijskih otpadaka i otrova, mnogobrojnim pesticidima i   herbicidima, hormonima, opasnim bakterijama, ostacima bolesnih tkiva, malignim stanicama,  … "molekularno" su informirane sa brojnim bolesnim frekvencijama i neprovjerenih mogućih "genetskih" nepoželjnih utjecaja na ljude drugih podneblja,  …. Sirovine za proizvodnju laboratorijskih pitkih voda vrlo često se uzimaju iz takvih rijeka i obradom u kemijskim i farmaceutskim industrijama pretvaraju u pitku vodu, flaširaju, distribuiraju i prodaju reklamirajući se kao neophodno potrebna ljekovita voda za svakog čovjeka. Makrobiološki i mikrobiološki takve se vode mogu pretvoriti u pitke vode i dodavanjem minerala u procesu proizvodnje prilagoditi potrebama ljudskog organizma. ALI, sa stanovišta molekularne biologije kvantne fizike i genetike, sve takve vode su "informirane vode", obrađene vrlo preciznim laboratorijsko-industrijskim tehnološkim postupcima. Takve vode mogu u sebi sadržavati brojne genetske strukture, genetske informacije, hormonske strukture, kancerogene i druge molekularne i kvantne informacije ljudi onog podneblja gdje su „uzete kao sirovina“ i proizvedene (npr. za poznatu i mnogo reklamiranu vodu Asea, sirovina se uzima iz kineske rijeke Jangce, poznate kao jedne od najzagađenijih rijeka na svijetu).

Ako se odlučite piti takvu vodu, tada svakodnevnom konzumacijom, Vi svoj organizam fiziološki molekularno biološki navikavate na njezin umjetni, laboratorijski sastav, stvarajući „naviku i neophodnu ovisnost, poput droge, o takvoj vodi“.  Tijekom nekoliko mjeseci pijenja laboratorijski proizvedene pitke vode Vi blokirate i "otupljujete" prirodnu sposobnost Vašeg organizma da sam svakodnevno stvara i održava homeostazu ( = ravnotežu) prirodnog sastava Vaših, samo Vama, svojstvenih i neophodno potrebnih tjelesnih tekućina usklađenih sa potrebama Vaših stanica i lokalitetom na kojem živite.

Takva voda možda je potrebna samo teško bolesnim ljudima (maligne, autoimune, neizlječive neurološke bolesti) koji nemaju drugog izbora u liječenju svojih bolesti, ali ne i zdravim ljudima. Teško bolesni ljudi pijenjem takve vode promijeniti će sastav svojih fizioloških tekućina i možda sami sebi pomoći u liječenju svoje neizlječive bolesti. Zdravim ljudima takva umjetna promjena fiziološkog sastava tjelesnih tekućina sigurno nije potrebna.

Podsjetimo se na GMO hranu, GMO poljoprivredne usjeve, na mnoge GMO proizvode kemijskih i farmaceutskih industrija ..... ako GMO hrana može biti štetna za Naš organizam .... možda je i laboratorijska voda još jedan "GMO proizvod" u obliku vode za "genetsku modifikaciju čovječanstva" i zato možda još opasnija po organizam od GMO hrane jer je ljudski organizam u svim svojim makro i mikrobiološkim, molekularnim i atomskim strukturama sastavljen od vode.

Ako ste, na nagovor distributera i „obećavajućih“ reklama, bez prethodnog dijagnostičkog pregleda, počeli piti takvu vodu, očekujući „čudo“, zamislite se i pokušajte sami sebi odgovoriti što se Vama, Vašoj djeci i budućim unucima može molekularno biološki nepovratno neželjeno dogoditi u organizmu kada jednog dana odustanete od pijenja takve laboratorijski proizvedene pitke vode, a Vaš ste organizam mjesecima, možda i godinama navikavali na nju ili ćete morati doživotno piti takvu vodu da bi ostali koliko, toliko zdravi ? Tko će Vam i da li će Vam uspjeti vratiti Vaš nekadašnji, zdravi, samo Vama svojstven sastav Vaših tjelesnih tekućina ?

 Zar nije mnogo jednostavnije i sigurno najzdravije piti čistu, pitku vodu podneblja na kojem živite i imati Vaš osobni, vrlo fleksibilni sustav svakodnevne obnove Vaših fizioloških tekućina u Vašem organizmu na prirodan način ?

ZAŠTO JE POTREBAN UNOS ČISTE, ZDRAVE PITKE VODE U ORGANIZAM ?

ZATO JER NEČISTOĆE KOJE VODA NAJČEŠĆE SADRŽI MOGU NAS ODVESTI U PRERANU SMRT.

No, nažalost, samo se mali broj ljudi trudi osigurati čistu vodu za piće, oslobođenu anorganskih minerala, kemijskih otrova i drugih štetnih onečišćenja.

Većina je ljudi voljna piti vodu iz slavine s bilo kakvim nečistoćama ... a vodovodi postaju sve zagađeniji i vodovodnoj vodi moraju se dodavati natrijev fluorid, klor i druge kemijske primjese da bi voda dobila "uporabnu dozvolu".

Mnogi piju vodu jedino kad im nisu dostupna bezalkoholna pića i razni drugi napitci i mješavine drugih pića sa vodom. Činjenica je da samo mali broj ljudi opskrbljuje svoje tijelo s čistom vodom, koja je tako neophodna za život i zdravlje.

Sl.- 37 Povjerljivi "bračni" razgovori "iza zatvorenih vrata".

 

UPORABA ČISTE, PITKE, ZDRAVE VODE JEDAN JE OD NAJVAŽNIJIH KORAKA KOJE MORAMO PODUZETI KAKO BI OSIGURALI ZDRAVLJE.

NAJPRIRODNIJE RJEŠENJE JE UVIJEK I NAJBOLJE RJEŠENJE !

 KAKO MOŽEMO DOBITI ČISTU, PITKU, ZDRAVU VODU, NAJBOLJU SA NAŠ ORGANIZAM ?

Vrlo jednostavno:

1.- iz prirodnih izvora čiste, pitke vode

2.- iz svježe iscijeđenih sokova

3.- iz ekološki uzgojenog voća i povrća

4.- svakodnevnim pročišćavanjem vode za piće i pripremu jela pomoću filtera za vodu (sa aktivnim ugljenom) koji se obavezno moraju redovito održavati kako bi se sačuvala zdravstvena ispravnost vode koja izlazi iz filtera.

Koji su filteri najbolji i ekonomski najprihvatljiviji ?

Jedan od takvih filtera, vrlo jednostavan, kvalitetan i cijenom dostupan svakom domaćinstvu je „Brita“ filter, sa prirodnim "Micropore + Protect" zamjenjivim ulošcima sa aktivnim ugljenom.

Sl.- 38 Izgled Brita filtera.

Sl.- 39 Sastavni elementi Brita filtera: vanjska i unutrašnja posuda, poklopac sa indikatorom, zamjenjivi filterski uložak. Jednostavnost i svakodnevna efikasnost.

Kako radi filter Brita ?

Filteri Brita koriste Maxtra prirodne Micropore + Protect filterske uloške koji predstavljaju jedinstveni sistem filtriranja vode u 4 koraka kojim se iz hladne vodovodne vode dobije vrlo čista i prozirnija, vrlo kvalitetna i zdrava pitka voda.

U prvom koraku događa se intenzivna predfiltracija vode prolaskom kroz fini rupičasti filter.

U drugom koraku događa se ionska filtracija kojom se tijekom izmjene iona smanjuje količina kamenca, aluminija i teških metala (poput olova i bakra) u vodi.

U trećem koraku događa se aktivna ugljična filtracija primjenom aktivnog ugljena kojom se znatno smanjuje količima klora i organskih nečistoća, uklanjaju pesticidi i herbicidi, smanjuju neugodni mirisi i okusi vode i voda dobija poseban „okus izvorske vode“.

U četvrtom koraku događa se intenzivna završna filtracija kroz poseban fini rupičasti filter kojim se uklanjaju sitne mehaničke čestice i smanjuje količina kamenca u vodi na samo 20 %. Ovakva voda je idealna za pripremu raznih prirodnih, zdravih osvježavajućih napitaka i vrlo zdrave hrane. Filter ima ugrađen indikator koji po kazuje stanje zasićenja filtera i signalizira vrijeme promjene filterskog uloška.

Brita filtrirana voda vrlo je zdrava za piće, poboljšava okus hladnih i toplih napitaka, daje odličnu aromu svakom čaju i kavi, štiti posuđe od kamenca, idealna je za pripremu vrlo zdrave hrane.

Moderna istraživanja dokazala su da voda ima memoriju, da se može energizirati i informirati pozitivnim vibracijama i da za čovjeka i druga živa bića može biti energetski izuzetno zdrava i ljekovita, ali također da se može informirati i negativnim vibracijama (geopatogena, npr. Hartmannov čvor,  tehnička zračenja i duhovno negativne energije porijeklom od negativnih ljudi) i tada može biti vrlo nezdrava, čak i maligna.

Pijenje dnevno potrebnih, dovoljnih količina čiste, pitke, dovoljno energizirane vode ima izuzetnu važnost za zdravlje. Takva voda je lijek mnogih poteškoća ljudskog organizma, ali naglo pijenje i previše vode isto nije zdravo kao i previše bilo kojeg lijeka ili dodatka prehrani. 

Sl.- 40 Trajnom i potpunom energetskom zaštitom Vašeg stambenog ili poslovnog prostora primjenom klasičnih biogeneratora "Atlanta" u kombinaciji sa primjenom jednog od modela kvantnih osobnih biogeneratora "Atlanta" i svakodnevnom konzumacijom vrlo kvalitetno pročišćene pitke vode (iz Vaše kućne slavine) pomoću filtera sa aktivnim ugljenom, sve Vaše stanice organizma biti će neprekidno u stanju vrlo kvalitetne HOMEOSTAZE ( = fiziološke ravnoteže) i Vi ćete uvijek imati zdrav, vitalan i hidriran organizam.

SVI MODELI BIOGENERATORA "ATLANTA" NEPREKIDNIM ZRAČENJEM ČISTE, ZDRAVE, POZITIVNE BIOTSKE ENERGIJE U "BLISKOM KONTAKTU" VRLO SNAŽNO ENERGIZIRAJU ČISTU, PITKU VODU I KONZUMACIJOM TAKVE VODE VI SVE STANICE VAŠEG ORGANIZMA SVAKODNEVNO HIDRATIZIRATE SA VRLO MOĆNOM POZITIVNOM ENERGIJOM !

SRDAČNO VAS POZDRAVLJAM !

Prof. Darko Maltar, dipl. ing.,

Dr radiestezije, energetske i duhovne medicine,

autor metode "Medicinska radiestezija",

izumitelj biogeneratora "Atlanta"