SREDNJI VIJEK OBILJEŽEN JE DUHOVNOM DOMINACIJOM CRKVE I INKVIZICIJE

U srednjem vijeku radiestezija je bila „strogo kontrolirana tajna znanost“ od crkve i plemstva. Prvenstveno su je koristili „odabrani i odani“ pripadnici crkve i plemstva za otkrivanje podzemnih ležišta raznih ruda, posebno zlata kao značajnog "strateškog" plemenitog metala za opstanak feudalnih država, plemstva i crkve.

Mnogi, vrlo vjerojatno (nema zapisa o njihovoj likvidaciji), prirođeno izuzetno sposobni duhovni "svjetovni" ljudi proglašavani su „čarobnjacima“ i „vješticama“. Po kratkom postupku osuđeni su od putujućih sudova inkvizicije i spaljeni na lomačama, kako bi „duh slobodnog razmišljanja i istraživanja prirode u cilju boljitka svih u svakodnevnom životu“ ostao „strogo kontroliran“ u crkvi i plemstvu, a u cilju njihovog opstanka.

Crkvena inkvizicija progonila je radiesteziste gotovo 2000 godina. Sve do kraja 19. stoljeća gorjele su lomače inkvizicije na kojima su spaljeni mnogi radiestezisti. Ne treba se zato čuditi što se još i danas mnogi svećenici pred svojim vjernicima ponašaju negativno prema radiesteziji, a neki čak u vjerskim časopisima pišu nepristojne članke protiv radiestezije, radiestezista i drugih duhovno razvijenih ljudi koji su sva svoja znanja, umijeća i prvenstveno svoj duh stavili u "službu čovječanstva" za bolju budućnost svih ljudi na Zemlji, prvenstveno djece.

U današnje vrijeme moderne su "crkvene ekskurzije" autobusima u poznata svetišta i možete doživjeti da Vas neki svećenik (vrlo čest slučaj u Hrvatskoj) "dogmatski maltretira" dva do tri i više sati vožnje negativnim govorima protiv radiestezije i radiestezista.

Čitajući ovaj članak saznati ćete mnoge istinite, vrlo pozitivne informacije, o svećenicima koji su odbacili crkvene dogme i utemeljili današnju znanstvenu radiesteziju.

Istovremeno, sa spaljivanjem "svjetovnih radiestezista", mnoge crkve namjerno nisu bile izgrađene na zemljištu koje bi energetski bilo "neutralno", već su "crkveni radiestezisti" uvijek namjerno tražili ona mjesta gdje su se više raznih "telurskih struja" (strujanje kozmičke i energije Zemljinog magnetskog polja) međusobno sijekle i koja su još prema 4000 godina starim kineskim, a u 20-tom stoljeću dokazanim radiestezijskim i znanstvenim istraživanjima, u stvari bila vrlo štetna (patogena). Vrlo stručnom izgradnjom crkve na takvom zemljištu,a posebno izgradnjom oltara crkve upravo na sjecištu kozmičkih (nebeskih) telurskih struja sa zemaljskim telurskim strujama događala se je utjecajem oblika i materijala oltara, pretvorba tih vrlo vrlo patogenih, u vrlo iscjeljujuću energiju. Na taj su se način u unutrašnjem prostoru crkve oslobađale neprekidno velike količine energije koja je vrlo pozitivno djelovala na duh i na tijelo vjernika i oni su se u takvim crkvama osjećali vrlo ugodno, nestajale su njihove brige, oslobađale se njihove "ljudske negativne" energije (koje su kasnijim naučnim istraživanjima mnogih svjetskih radiestezista nazvane "apstraktnim" tj. duhovnim energijama, a u mojim mnogim radovima zajedničkim nazivom "G" energije) i  "iscjeljivale" se njihove bolesti. Takve crkve usmenim predajama o "čudesnim moćima" koje se u njima događaju postajale su tijekom mnogih stotina godina mjesta hodočašća i dan danas postoje kao poznata svetišta. U "staroj" Kini današnji Hartmannovi čvorovi bili su poznati 2590 godina prije Krista i nazivali su ih "demonova vrata" kroz koja nevidljivi demon izlazi po noći i „pije ljudima dušu“. Prema "strogo čuvanim" dokumentima "crkveni radiestezisti" znali su iskoristiti znanja prijašnjih civilizacija (kineske, egipatske, babilonske ...) u cilju „zdrave gradnje crkvi“.

Jedna od najstarijih, tako građenih crkvi je crkva u njemačkom gradu Altöttingu koja je izgrađena 877. godine. U toj crkvi sjecište telurskih linija kozmičke energije (linije telurske energije dijagonalne mreže dr Manfreda Curry-a) sa linijama zemaljske telurske energije (telurskim linijama Hartmannove globalne mreže) i jednog podzemnog vodenog toka nalazi se u području centra kapelice crkve. U toj kapelici oslobađa se izuzetno pozitivna energija koja se u koncentričnim krugovima širi izvan kapelice i vrlo pozitivno djeluje na ljude koji posjećuju crkvu i na okolinu oko crkve .

Sl.-  Crkva u njemačkom gradu Altöttingu, izgrađena 877. godine.

Mnogo je srednjovjekovnih crkvi izgrađeno primjenom radiestezije, poput poznatih katedrala Notre Dame u Amiensu i Chartresu i mnogih drugih crkvi u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, u Irskoj ….

Pročelje katedrale Notre Dame u Amiensu. Pročelje je usmjereno prema sjeverozapadu. Pogled na katedralu Notre Dame u Amiensu iz smjera sjeveroistoka.

Sl.-  Tlocrti radiestezijski ispravno građenih crkvi u Francuskoj.

KATEDRALA NOTRE DAME U AMIENSU

Stara katedrala u Amiensu, važnom trgovačkom i tekstilnom središtu Francuske, sjeverno od Pariza, izgorjela je 1218. godine. Poput katedrale u Chartresu, crkveni službenici su se posvetili njezinoj obnovi. Gradnja je započela 1220. godine i nastavila se slijedećih sedamdeset godina. Rezultat je bio nadmoćni arhitektonski izraz gotičke okomitosti. Glavni brod, koji je širok samo 12 metara ima visinu od nevjerojatnih 42 metra, čime se stvara čudesan dojam stremljenja visinama. U labirintu katedrale izgrađenom kao spomenik mitskom graditelju Dedalu, autoru Kretskog labirinta, bila su upisana imena arhitekata katedrale (Robert de Luzarches, Thomas de Cormont i njegov sin Renaud).

Sl.-  Tlocrt katedrale Notre Dame u Amiensu, izgrađene između 1220. i 1290. godine. Glavna os katedrale ide smjerom "sjeverozapad - jugoistok"		Pogled na glavni brod i oltar katedrale.		Labirint u katedrali.
				Portal iznad ulaza u katedralu.
		Na tlocrtu katedrale Notre Dame u Amiensu vidi se osmerokut smješten na sjecištu telurskih linija (linije Hartmannove globalne mreže). Centar osmerokuta smješten je na sjecištu telurskih linija koje su bile poznate u staroj Kini kao "demon koji ljudima pije dušu", a u 20. stoljeću prema istraživanjima dr Hartmanna to sjecište je nazvano Hartmannov čvor. Centar katedrale Notre Dame smješten je na sjecištu telurskih linija (Hartmannov čvor) i na većem sjecištu širih linija za koje je tek istraživanjima radiesteziste Antona Benkera u 20. stoljeću dokazano da predstavljaju linije atomskog kubnog sustava planete Zemlje. Linije su nazvane "Benkerovim linijama", a sjecišta tih linija "Benkerovim čvorom". Unutar Benkerovih linija nalaze se Hartmannove linije, a unutar Benkerovog čvora nalazi se Hartmannov čvor. Zadivljujuće znanje "crkvenih radiestezista"  u 1220. godini, u vremenu "mračnog srednjeg vijeka".

KATEDRALA NOTRE DAME U CHARTRESU

Oko 1134. godine biskup Chartresa započeo je pregradnju stare građevine u novom stilu. Za grad Chartres taj je poduhvat financijski iscrpio grad i gradnja je s povremenim prekidima gradnje trajala od 1145. do 1220. godine. Najveći radovi izvršeni su poslije požara 1194. godine. Svečenici Chartresa odrekli su se trogodišnjih plaća; Blanche, majka kralja Luja IX platila je cijelu sjevernu fasadu, sa skulpturama i prozorima; vojvoda Bretanje donirao je novac za južni transept, bogate obitelji donirale su novac za prozore i njihove donacije su zabilježene u vitrajima u oblicima njihovih obiteljskih grbova; cehovi raznih obrtnika i trgovaca donirali su novac za prozore koji prikazuju njihove profesije. Koliko je sudjelovanje u gradnji katedrale bilo znak pripadnosti kršćanskoj religiji pridonosi i priča da su građani Chartresa upregnuli sami sebe u kola i iz kamenoloma vukli goleme blokove vapnenca ua gradnju katedrale. Sjeverni i južni transept završeni su posljednji 1260. godine. Drvena krovna konstrukcija transepta i glavnog broda uništena je u požaru 1836. godine, nakon čega je zamijenjena sadašnjim metalnim okvirom i pokrivena bakrom.

Katedrala je izgrađena na uzvišenju kako bi se naglasila njezina visina i kako bi se vidjela iz velike daljine. Katedrala ima tri fasade: zapadnu, sjevernu i južnu, a svaka fasada ima dvije kule. Zapadno pročelje je jedino sačuvano nakon požara tako da se na njemu može primijetiti sukob romaničke tradicije i novih gotičkih graditeljskih zamisli. Dvije nejednake kule uokviruju pročelje. Južna kula visoka je 106 metara, pokrivena je 1160.godine i predstavlja najraniji gotički vrh u Europi, a oblikom prijelaz iz kasne Romanike u ranu Gotiku. Sjeverna kula visoka je 115 metara, njezina gradnje započeta je 1507. godine u stilu kasne Gotike, ona je viša, vitkija i ukrašenija od južne i odražava napredak u tehnologiji gradnje.

Pročelje katedrale Notre Dame u Chartresu okrenuto je prema jugozapadu. Kule katedrale su različite visine. Oltar katedrale Notre Dame u Chartresu zove se "Vrata Sunca" i geomantijska je točka.

Katedrala Notre Dame u Chartresu, pogled na  sjeverozapadnu fasadu.     Labirint u katedrali Notre Dame u Chartresu.

Katedrala Notre Dame u Chartresu, pogled na  jugoistočnu fasadu.   Kraljevski portal katedrale Notre Dame u Chartresu, Iznad glavnog ulaza kraljevskog portala nalazi se skulptura Krista.

Na fasadi katedrale nalazi se toliko kiparskih detalja da bi mogli ispuniti cijelu knjigu, ali najkarakterističniji su na zapadnoj i južnoj strani katedrale. "Kraljevski portal" (zapadni portal) tipološki predstavlja kršćansku povijest. Desni, južni portal, sadrži scene Kristovog rođenja i mladosti. U timpanu se nalazi skulptura okrunjene Djevice s Kristom, okruženi sa sedam srednjovjekovnih umjetničkih vještina: gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, geometrija, astronomija i glazba. One predstavljaju važnost obrazovanja i katedrale kao mjesta učenja. Na sjevernom portalu nalaze se scene Uzašašća i astronomski simboli sezonskih radova vezanih za 12 kalendarskih mjeseci.

U odnosu na strane svijeta, pročelje katedrale nalazi se prema jugozapadu, a oltar prema sjeveroistoku. Glavna os katedrale ide smjerom "jugozapad - sjeveroistok".

Vrlo detaljan radiestezijski nalaz energetske situacije utjecaja "svemirskih" i "zemaljskih" energija u katedrali Notre Dame u Chartresu pokazuje zadivljujuće znanje "crkvenih radiestezista" u primjeni rezonancije "Svemira (Sunce, Mjesec, Venera, Merkur) i Zemlje" prilikom projektiranja i gradnje katedrale. Također i "ley linija" koja iz Egipta (piramide), preko Rima (Vatikan) i preko Stounhendža ide do Irske (Dablin) prolazi kroz katedralu Notra Dame u Chartres-u. Zadivljujuća primjena drevnih znanja o usklađenosti prirodnih energija na globalnom planu. Ništa se u povijesti nikada nije događalo slučajno. U SVEMU se detaljnim istraživanjima može otkriti primjena vrhunskog znanja za to vrijeme: "ZNANJE JE MOĆ". Analizom povijesnih istina dolazimo do spoznaja važnih za zdravu budućnost.

Vrlo detaljan radiestezijski nalaz energija u katedrali Notre Dame u Chartresu. Astronomski utjecaji i energetska povezanost sa konstrukcijom katedrale:  "7" ... linija prividnog kretanja Sunca u odnosu na Zemlju, prolazi uz uzdužnu i poprečnu simetralu katedrale; "8" ... tri linije prividnog kretanja Mjeseca u odnosu na Zemlju, jedna prolazi uz uzdužnu simetralu katedrale i ide u "Mjesečevu točku" i potom u "Mjesečev čvor", druga "ide" iz smjera sjeverozapada prema jugoistoku, a treća "ide" iz smjera sjeverozapada prema sjeveroistoku; "9" ... linija prividnog kretanja Venere u odnosu na Zemlju prolazi točno kroz centar katedrale; "10" ... linija prividnog kretanja Merkura u odnosu na Zemlju; "16" ... "točka Sunca" na liniji prividnog kretanja Sunca i na simetrali nosivog stupa  katedrale; "17" ... "Mjesečeva točka" na glavnom podzemnom vodenom toku,  na liniji prividnog kretanja Mjeseca i na simetrali nosivog stupa katedrale; "18" ... "Venerina točka" na glavnom podzemnom vodenom toku, na liniji prividnog kretanja Venere i na simetrali nosivog stupa katedrale; "19" ... "Merkurova točka", na liniji prividnog kretanja Merkura i na simetrali nosivog stupa katedrale; "D7" ... sjecište prividnog kretanja Mjeseca nazvano "Mjesečev čvor" = "Mjesečeva rezonancija" u području sjecišta telurskih linija  (BČ + HČ + KČ) na magnetskoj anomaliji i geološkom rasjedu terena. U toj točci djeluje i duhovna energija entiteta (duše umrlih) . Oznake u tekstu: "PVT" ... podzemni vodeni tok; "BČ"... Benkerov čvor; "HČ" ... Hartmannov čvor; "KČ" ... Curry-ev čvor.

Podzemni vodeni tokovi: "1" ... glavni vodeni tok, vrlo jaka podzemna rijeka; "2" ... podzemni vodeni tok koji iz izvora "6" u zoni labirinta teče prema jugozapadu; "3" ... podzemni vodeni tok koji iz izvora "6" u zoni skrivene grobnice teče prema sjeveroistoku; "4" ... podzemni vodeni tok koji iz izvora "6" u zoni skrivene grobnice teče prema zapadu; "5" ... drenažni sustav katedrale; "6" ... dva pokrivena bunara; Arheološki nalaz: "14" ... skrivena grobnica, podzemni vodeni tok + HČ + KČ, u toj se zoni nalazi točka "D3" = "vremenski prorez" na liniji prividnog kretanja Merkura, u toj točci djeluje duhovna energija entiteta (duše umrlih); "15" ... ostaci prethistorijskog svetišta, BČ + HČ + KČ + izvor duhovne energije entiteta (duše umrlih) i  točka "D4" = "nebeske ljestve"; Sjecišta telurskih linija: "11" ... točno u sredini katedrale nalazi se BČ + HČ + KČ, na tom se mjestu nalazi glavna geomantijska zona "D2" = "zvjezdana vrata"; "12" ... podzemni vodeni tok + BČ + HČ + KČ , na tom se mjestu nalazi geomantijska zona "D5" = "vrata Sunca" i oltar katedrale; "13" ... magnetska anomalija i geološki rasjed terena + izvor duhovne energije entiteta (duše umrlih), na tom se mjestu nalazi geomantijska zona "D6" = "duh nebeski";  "D1" ... podzemni vodeni tok + KČ u centru labirinta i bunar "6" označeni su kao Yin-Yang "zona raja";

"Zemaljske energije": katedrala Notre Dame u Chartres-u izgrađena je na lokaciji izuzetno jakog podzemnog vodenog toka, prave "podzemne rijeke" koja na dubini između 38 do 40 metara protječe ispod katedrale. Ravnina graditeljskog zemljišta na kojem je izgrađena katedrala nalazi se na visini 30 metara iznad "podzemne rijeke" i iznad dva arteška izvora-bunara (označena sa brojem "6" na gornjoj slici) na toj "podzemnoj rijeci" koji se nalaze pod arteškim tlakom od 0,5 bara tako da neprekidno imaju dovoljno vode. Ispod mramornog poda katedrale izgrađen se drenažni sustav koji stoljećima omogućava stabilnost objekta na takvom terenu. Iz glavnog podzemnog vodenog toka ("1") istječu tri podzemna vodena toka. Podzemni vodeni tok "2" na dubini 23 metra, podzemni vodeni tok "3" na dubini 26 metara i podzemni vodeni tok "4" na dubini 11 metara. Na sjecištima telurskih linija (linije prirodne magnetske energije Zemlje) unutar katedrale postavljene su točke na kojima se štetna energija i dan danas transformira u pozitivnu, iscjeljujuću energiju. Ta sjecišta su detaljno prikazana na radiestezijskom nalazu točkama: D1 = PVT + KČ; D2 = BČ + HČ + KČ; D3 = PVT + HČ + KČ + duhovna energija entiteta (duše umrlih); D4 = BČ + HČ+ KČ + duhovna energija entiteta (duše umrlih); D5 = PVT + BČ + HČ + KČ u zoni oltara katedrale; D6 = magnetska anomalija zemljišta + geološki rasjed + duhovna energija entiteta; D7 = BČ + HČ + KČ + magnetska anomalija zemljišta + geološki rasjed + duhovna energija entiteta.

"Duhovne energije" u katedrali Notre Dame u Chartresu

"Ley linija" koja iz Egipta (piramide) preko Rima (Vatikan) i preko Stounhendža ide do Irske (Dablin) prolazi kroz katedralu Notra Dame u Chartres-u. Točke "duhovnih energija" u katedrali Notre Dame u Chartres-u: D3, D4, D6 i D7

Katedrala Notre Dame u Chartres-u izgrađena je na lokalitetu gdje su arheološkim istraživanjima otkrivene skrivena grobnica i ruševine prethistorijskog svetišta. Starost grobnice procijenjena je na 2600 godina tj. 600 godina prije Krista, a procjenjuje se da je u toj grobnici bio sahranjen gallski druid. Starost ruševina prethistorijskog svetišta procijenjena je na 3800 godina tj. 1800 godina prije Krista u vremenu Galla, drevnih stanovnika Francuske. To svetište bilo je u doba Rimljana "Gallo - rimsko " svetište. U doba ranog kršćanstva to se je svetište zvalo "Virgini pariturae Notre-Dame-souz-Terre" (Svetište boginje  Majke). Na arteškom izvoru "6" ispred svetišta bila je fontana.  Kasnije je to svetište bilo najvažnije marijansko svetište karolinškog carstva u 9. stoljeću i nazivalo se je "Puits des Saints-Forts" (Fontana  moćnih svetaca). Unutar katedrale otkrivene su slijedeće točke "duhovnih energija": Točka D3 nalazi se u centru pokrivene grobnice je točka "duhovne energije entiteta" (duše umrlih osoba), a nazvana je "vremenski prorez" kao točka u kojoj su bile moguće "duhovne teleportacije kroz vrijeme" (gallski druidi). Točka D4, koja se nalazi u području kapelice nekadašnjeg marijanskog svetišta, je također točka "duhovne energije entiteta",  a zove se "nebeske ljestve" kojima su se duše umrlih, tijekom mise zadušnice uspinjale prema nebu. Točka D6 nazvana je "duh nebeski", u toj točci također djeluje "duhovna energija entiteta". Ova točka bila je istovremeno i geomantijska točka kontakta sa "duhom nebeskim" i "dušama umrlih predaka" radi "prizivanja duša umrlih" i proricanja budućnosti njihovim potomcima tijekom tog kontakta. Točka D7 je centar svemirske energije "Mjesečev čvor", a istovremeno i točka djelovanja "duhovne energije entiteta" (duše umrlih).

"Svemirske energije" u katedrali Notre Dame u Chartresu

Dokaz konkretne primjene astronomskih znanja u gradnji katedrale Notre Dame u Chartres-u su linije prividnih kretanja Sunca, Mjeseca, Venere i Merkura, posebno "Mjesečev čvor". Četiri glavna unutrašnja mramorna stupa katedrale koja čine oblik četverokuta oko centra katedrale u točci D2 nalaze se na "svemirskim" točkama. Zadivljujuća primjena znanja u 12-tom i 13-tom stoljeću kako se "energija iz svemira" može primijeniti u izgradnji objekata i transformirati u pozitivnu energiju.   Današnje znanje o sustavu prividnog kretanja Sunca (traje godinu dana) i prividnog kretanja Mjeseca (traje mjesec dana) oko Zemlje, sa silaznim i uzlaznim čvorovima ("Mjesečevi čvorovi").

Na lokalitetu izgradnje i unutar katedrale mogu se izuzetno dobro pratiti prividna kretanja Sunca, Mjeseca, Venere i Merkura, posebno "Mjesečev čvor" kao točka na nebu u kojoj se prividno sijeku Mjesečeva putanja oko Zemlje i Zemljina putanja oko Sunca (ekliptika). U uzlaznom čvoru Mjesec prelazi na sjevernu stranu ekliptike, a u silaznom čvoru na južnu stranu. Te dvije putanje prikazane su na radiestezijskom nalazu. U točci "D7" (Mjesečev čvor) spajaju se "zemaljske" magnetske energije sjecišta telurskih linija (Benkerov, Hartmannov i Curry-ev čvor) sa "svemirskom energijom" Mjeseca i u toj se točci pojavljuje jaka  magnetska rezonancija nazvana "Mjesečevom rezonancijom". Katedrala Notre Dame u Chartresu izgrađena je precizno točno na mjestu gdje se uspostavlja vrlo pozitivna rezonancija Zemlje i Svemira. U srednjem vijeku bila je crkvena astronomska laboratorija i velika astronomska učionica što dokazuju slijedeća otkrića. Četiri glavna unutrašnja mramorna stupa katedrale koja čine oblik četverokuta oko centra katedrale u točci D2 nalaze se na "svemirskim" točkama. Dijagonale tog četverokuta povezuju prividna kretanja četiri nebeska tijela u odnosu na Zemlju i sijeku se točno u centru katedrale u točci D2 koja se zove "zvjezdana vrata" i predstavlja točku pozitivne energetske rezonancije Zemlje i Svemira. Dijagonala između točaka "16 - 17" povezuje prividno kretanje Sunca i Mjeseca, a dijagonala između točaka "18 - 19" povezuje prividno kretanje Venere i Merkura. Točka "16" zove se "točka Sunca", u toj točci Sunce mijenja prividni smjer kretanja iz smjera "jugoistok" u smjer "jugozapad". U točci "16" Sunce prolazi simetralom prvog mramornog stupa. Točka "17" zove se "Mjesečeva točka", ona se nalazi točno u simetrali trećeg mramornog stupa. U tu točku Mjesec "dolazi" nakon paralelne putanje sa Suncem, duž glavne uzdužne osi katedrale. Paralelna putanja Mjeseca sa Suncem je pomrčina Mjeseca jer je Mjesec tada u Zemljinoj sjeni. Centar katedrale D2 nalazi se točno na sredini dijagonale  "točke Sunca" 16  i "Mjesečeve točke" 17. Kada Mjesec dođe u "Mjesečev čvor" D7, na spojnicu između Zemlje i Sunca, tada nastaje pomrčina Sunca. Točka "18" zove se "Venerina točka", nalazi se na prividnoj putanji Venere oko Zemlje. Ta putanja prolazi točno kroz centar katedrale, točku D2, putanja "ide" iz smjera jugozapad-zapad prema smjeru istok-jugoistok i prolazi kroz simetralu drugog mramornog stupa. Točka "19" zove se "Merkurova točka", nalazi se točno u simetrali četvrtog mramornog stupa.

"Geomantijske točke": Geomantija je "tehnika predviđanja događaja" (proricanja) pomoću posebnih simbola. Ovom tehnikom i njezinim simbolima dešifriraju se odgovori "našeg unutrašnjeg ogledala", "nekog sjećanja iz ranijih života duše koja je u nama". Na sva naša "unutrašnja pitanja" mi "u sebi" imamo odgovore, samo ih ne prepoznajemo i ovom tehnikom mogu se dobiti odgovori "za nas" i "za druge ljude". Danas je primjenjuju "vidovnjaci" za proricanja. Geomantija se spominje u Danteovoj "Božanstvenoj komediji", te u pričama iz 1001 noći". U katedrali Notre Dame u Chartresu otkrivene su tri "geomantijske točke". Točka D2 koja se zove "zvjezdana vrata", a nalazi se u središtu pozitivne rezonancije Svemira i Zemlje, bila je glavna geomantijska točka za proricanja prema položaju nebeskih tijela, planeta i zvijezda. Točka D5 koja se zove "Vrata Sunca" i u kojoj se nalazi oltar crkve bila je geomantijska točka religijskog misnog obreda i proricanja tijekom tog obreda. Točka D6 koja se zove "duh nebeski" bila je geomantijska točka kontakta sa "duhom nebeskim" i proricanja budućnosti tijekom tog kontakta.

Povijesni nalaz zemaljskih, svemirskih, duhovnih i geomantijskih energija u katedrali Notre Dame u Chartresu dokazuje zadivljujuće znanje tog vremena, u 12-tom i 13-tom stoljeću, mnogim ljudima današnjice nerazumljivo, a možda i teško prihvatljivo.

ZNANJE JE TADA BILO VELIKA MOĆ VLADANJA NEOBRAZOVANIM LJUDIMA, A I DAN DANAS JE TAKO. KRŠĆANSKA CRKVA JE IMALA MOĆNA TAJNA ZNANJA IZ ASTRONOMIJE, RADIESTEZIJE, GEOMETRIJE, ARITMETIKE  ... koja su omogućavala GRADNJU CRKVI I KATEDRALA U KOJIMA SU SE SVI OBLICI NEGATIVNIH ENERGIJA TRANSFORMIRALI U POZITIVNE ENERGIJE.

 

 

 

Primjer Irskih srednjevjekovnih crkvi Aghadoe i  Murrisk Abbey

Sl.-  Tlocrt crkve Aghadoe u Irskoj, izgrađene u srednjem vijeku.

Sl.-  Tlocrt crkve Murrisk Abbey u Irskoj. Izgrađena je 1457 god.

Na tlocrtima crkvi Aghadoe i Murrisk Abbey vidi se smještaj oltara crkve na sjecištu telurskih linija (Hartmannov čvor), sjecištu dijagonalne mreže svemirsko-telurskih linija (Curry-ev čvor) i sjecištu linija atomskog kubnog sustava (Benkerov čvor). Svi ovi "čvorovi" prirodne energije istraživanjima radiestezista-znanstvenika (Anton Benker, Dr Ernst Hartmann, Dr Manfred Curry) tek u 20. stoljeću dokazani su kao vrlo patogeni po ljudsko zdravlje, a smještajem oltara crkvi na tim čvorovima sveukupna patogena energija tih čvorova pretvarala se je (transformirala) u vrlo iscjeljujuću energiju koja je omogućavala i neprekidnost "pročišćavanja" i regeneracije duha vjernika tijekom molitve.

Jedan, izuzetan primjer primjene vrlo stručnih radiestezijskih znanja je crkva Svete Magdalene, izgrađena 1307. godine u sjevernom Tirolu u mjestu Gschnitztal. Crkva se nalazi na zemljištu gdje se na dva mjesta sijeku telurske linije kozmičke energije sa telurskim linijama zemaljske energije. Na prvom sjecištu izgrađen je oltar crkve, a na drugom sjecištu smješten je crkveni toranj. Ta dva sjecišta nalaze se na vrlo jakom podzemnom vodenom toku koji prolazi točno po sredini, u uzdužnoj simetrali crkve. Danas shvaćamo da se ništa u životu ne događa slučajno, te je tako i u slučaju ove crkve ona namjerno izgrađena na vrlo patogenom terenu kako bi svojim oblikom, smještajem i konstrukcijama oltara i crkvenog tornja mogla izuzetno velike količine "negativne" energije pretvoriti u izuzetno velike količine "pozitivne" energije i tako imati izuzetnu moć pozitivnog djelovanja na duše i tijela ljudi koji se u njoj mole. Takvim smještajem dodatno se još postiže i "vodena rezonancija", te je voda koja se crpi iz te vodene žile koja prolazi ispod crkve ljekovita voda i "sveta voda" (slike 9, 9a i 9b).

Primjer crkve Svete Magdalene, izgrađene 1307. godine u sjevernom Tirolu u mjestu Gschnitztal.

Sl.-  Crkva Svete Magdalene, izgrađena 1307. godine u sjevernom Tirolu u mjestu Gschnitztal.

Sl.-  Tlocrt crkve Svete Magdalene

Sl.- 9b Trodimenzionalni prikaz linija zračenja u crkvi Svete Magdalene